Milovan Glišić - Izabrane priče

Puna mehana seljaka. Zbijaju šalu, zadirkuju jedan drugoga, pričaju gde je koji što nagrabusio i smeju se.

Ova zbirka je korpa u krojačkoj radionici - puna najrazličitijih krpa i traka iz života srpskog sela. Neke su, poput "Roge", šarene i tople, neke, kao "Glava šećera", večito nove i grube, a neke meke i prijatne na dodir uprkos pohabanosti, poput priče "Posle devedeset godina".

Širok spektar karaktera i vedri kolaži narodnih običaja upotpunjuju duhovitu kritiku sistema i pojedinca kao njegovog činioca, dok način pripovedanja podseća na prisne i poverljive razgovore oko vatre.

Nezgrapna fantastika "priprostih" seljačkih priča prepliće se sa tanjim i prefinjenijim nitima "učene" satire, pa tako korakandža, ili crno dete, vičući Naša glava! Naša glava! korupciju definiše kao prokletstvo društva (ili kao novog, savremenog demona iz vodenice?). Ukleta glava šećera na kraju odlazi u vodu, odakle je, kao sredstvo nečistih sila, i došla. Za razliku od priče "Posle devedeset godina", u kojoj čovek trijumfuje nad mitskim, "Glava šećera" donosi nelagodnost početka borbe i rađanja novih mitova. Seljacima ostaje samo nada u pravdu onostranog, po kojoj ko uzimlje interez i ko krivo meri, ne može ni da istrune kao ostali ljudi.